Some Poems In Croatian

Spoznaja koja gusi vapaje
umrlih u mojem beznadnom
ocekivanju tvoga glasa.

Sada znas da te volim.
Igra pocinje gubiti sjaj
kada se sve karte otkriju.

Slusam zvuk nocnog vlaka
koji mi sapuce
tvoje posljednje rijeci.

Tvoja slika nestaje
u kriku radanja jutra.
Odlazim sama u novi dan.

SJENA

Ponekad pozelim da sam sjena,
i da me nema tu, medu vama,
jer ponekad moram biti sama,
zbog tuge koju donosi vrijeme u nama.

Ponekad pozelim da sam sjena,
i da setam ulicama grada,
potpuno sama, bez zurbe,
i bez nezeljenih susreta u smiraju dana.

Ponekad pozelim da sam sjena,
jer nitko nezna da sjene imaju dusu,
i nitko ne zna da traze svoj mir.
Zato ponekad pozelim da sam sjena.

LJUSTURA OGLEDALA

Duboko u noci
izlaze iz sjene,
izlaze duse,
neigrane proslosti.

Dubina vjecnosti
gdje pokazuju se lica nepoznatih,
u vjecnoj borbi svjetlosti i tmine,
vrijeme odlazi bez nas.

ODA VODI

Tok tijeka rijeke
koja umire na uscu,
obrusavanje valova mora
i borba s tisinom rijeke.

Njeznost u dodiru,
obje osjecaju ljubav,
produbljuju dubinu vode
i nestaju u slapovima srece.

OBLACI

Oblaci duse
koji nam skrivaju srca.
Tuzne sjene
u ulicama sretnika.

Svjedoci koji odnose
ljubav u nebo,
u nedostiznost nadanja
ljudskih zelja.

Oblaci koji nam govore
o sumnjama,
oblaci koji placu
za izgubljenim vjerovanjima.

Oblaci koji skrivaju sunce
mojega zivota,
sjene koje odnose i tebe
u bunilu odrastanja.

Tuga koju poklanjaju kise,
u sumracima nepreboljenih ljubavi,
zelje koje odnose bujice rijeka
u sjecanja koja smo nekada voljeli.

Sjenke kojima se priklanjas,
nose te daleko od mene.
Suze o kojima ne zelis pricati,
poklanjaju ti put u oblake samoce.

MRLJE II

Osjecaji se gube u praznim
prostranstvima pustinje moje dubine,
i kao da znaju da vise
nema smisla traziti put.
Buktinje, koje su nekada gorjele vjerom,
pretvaraju se u plamicke jada,
koji ce nestati u tamnom nistavilu
mrlji moje prazne proslosti.

SJEMENKE SJECANJA

Sjemenke sjecanja uokvirene
tugom koju donose godine.
Gledam tvoje oci i biljezim
oziljke vremena.

Godine ratova,
koje smo proveli zajedno,
odnose nas daleko
u proslost nasih lutanja.

Nasi tragovi se gube
u smiraju plavetnila
koje odnosi vjeru
u tvoju vjecnu ljubav.

BJEGUNCI U NOCI

Bjegunci u noci
sto bjesomucno traze put.
Nas dvoje u magli
davnih uspomena.

U sablasnoj noci
obasjanoj krikovima svjetionika,
ti i ja ostajemo posljednji
stranci na otoku zivota.

SUGAVA PJESMA O SUGAVOM GRADU

Sugavo vrijeme u ovom
sugavom gradu
Mislis li da sam sretna?
"... mjestimicna naoblaka,
na moru jaka bura..."
Utjesne rijeci spikera koji
svako vece nastoji razvedriti mase.
Bolest. Nema vise ni ptica
u ovom sugavom gradu.
Nespokojstvo i dosada na
ljudskim licima koja zele promjenu.
Promjenu u ovom sugavom gradu.

???

Sum u mojim usima,
sjecanje na more,
sjecanje na onu noc,
budenje u svitanje zore.

Ljubav u mojim ocima,
budi nagone u tebi,
vodis me pred rajska vrata
gubis se u meni.

Sve je tako mirno,
ljubim te na zalu,
pokazujes mi cari ljubavi,
svrsavamo u zagrljaju.

Grlis me tako svake noci,
grcamo u sladostrascu,
bez predaha, svake minute
zasipas me svojom slascu.

Jos jedna duga noc,
budenje u osvit zore,
da li ces jos jednom moci 
ili idemo na kupanje u more?

???

ZGB, 23.01.1992

Hodam mokrom ulicom, slijedeci
tvoje tragove, pokusavajuci slijediti
tok tvojih misli. Muka mi je gledati
te s koliko licemjerja me pokusavas 
uvjeriti da sam dijete.
Mokra stojim pred tobom, po prvi
put bez maske, a ti uzivas
u kisi koja odnosi moju zadnju nadu u nas.

ISTINA

Istina boli,
dok govoris mi rijeci,
rijeci ljubavi i straha.
Gusis me i moram otici
iz tvog zagrljaja.
Istina boli,
izrecena iz tvojih usta,
nisam vrijedna tvojih suza
i molim te, ne placi
zbog mene.
Istina boli,
kad me tako gledas,
zelim ti reci
koliko mi je zao.
Istina boli,
toliko da je ne mogu reci,
istina boli
kada si sam.

???

Ravnodusje uokvireno
prazninom koju stvaras
svojim mijenama postaje
moja svakodnevnica.
Tuga me prisiljava
na bijeg od razmisljanja o tebi.
Sjedi u tami, sa zvucima tisine.
Jos uvijek iscekujem tvoj glas.

MRLJE I

Jos jedna mrlja
u beskraju preboljenih poraza.
Jos jedna rupa
u prazninama mojeg uma.
Zelja za mirom potiskuje
nagon za ljubavlju.
Hladne pjege koje se 
pretapaju u tamu mojih
unistenih snova o
nekoj izmisljenoj sreci.
Potreba za toplinom gusi
zrake svjetlosti koje se 
bore za opstanak medu
mrljama moje svijesti.

JEKA PLACA PTICA

Sto znace rijeci
kad ih govoris u vjetar,
dok ptice oplakuju svoju ljubav
ti krivis svoju srecu.
Da li je to ljubav
sto nas drzi skupa,
ili samo bijeg
u neizvjesnost mastanja,
koja mogu nestati
od jeke placa ptica
koje oplakuju ljubav.

U OVOJ NOCI

Otkucaji topline moga srca
bjeze kazaljkama sata.
Ne osjecam te u blizini.
Ne govoris mnogo.
Maglovita noc uvlaci se
kroz prozor u moje misli.
Zivot plako umire na pragu
tmine koja me nosi k tebi,
a tebe nema...
Tebe nema u ovoj noci.
Ne razumijem strah koji skrivas,
ne vidim zelju u tvojim ocima.
Kazes da me volis.
A ipak te nema...
Nema te u ovoj noci.

???

Zatvorena vrata.
Svijet nas gleda sa cudenjem.
Bosonoga djeca gladuju.
Potreba za ljubavlju
nadomjesta strah.
Volis li me jos uvijek?
Ironija u tebi
ne zelim je shvatiti.
Mrak je.
Ne pustam nikoga.
Zatvaram vrata iza tebe.
Cudis se, nisam vise sama.
Ptice mi obecavaju dan.

PORED TEBE

Pored tebe, u beskrajnim
dubinama tvojih snova,
kao rascvalih cvjetova u 
poljima mojih sjecanja.

Pored tebe, u ljubicastim
sjenama tvojih pokreta,
kao u tamnim suzama
svih mojih tuga.

Pored tebe, u zlatnom
plamenu vjere,
kao u igrama snovidenja
mojih besumnih ushita.

Pored tebe, u zelenim
rijekama rajskih obala,
kao u njedrima mojih 
neobuzdanih nemira.

Pored tebe, u neizrecenim
zeljama tvojih mastanja,
kao u zrncima pijeska
nase beskonacne vjecnosti.